< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Vrijeme Ezopa, braće Grimm, H.C. Andersona i ekipe je prošlo...
Živite u dobu imperijalističkog kapitalizma i novom robovlasničkom društvu, gdje je vlasnik vrijeme, a rob ste Vi, djeca se više ne smiju odgajati da se boje vuka, već da sama budu vuk...

Linkovi

Blog.hr

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

nedjelja, 07.01.2007.

Pas koji je volio vlakove

Napetost koju su u podrumu osjetili Božo i Tonka iščekujući prestanak opće opasnosti nije više bila ista... Već su se i navikli pomalo na bombe oko sebe, uplakana lica i koprcajuće batrljke po ulici... Ova napetost više je bila seksualna... Oboje su uvijek sanjali o prekrasnoj kućici u Kninu i dječici koja se igraju u dvorištu... Kuća je spaljena, djece nemaju... Svijeća se ugasila... No, misleći kako još uvijek nije kasno, Božo se primakne Tonki i nježno joj pruži utjehu...

14 godina kasnije mali Kristijan igrao se sa psom oko novog nagibnog vlaka HŽ-a. Uvijek je sanjao o tome da će jednog dana biti vlakovođa i voziti vlak preko hladnog Sibira, Divljeg Zapada ili prema surovom Carigradu. Naravno, kao svako dijete sa nerealnim ciljevima, imao je roditelje koji su ga umarali svojim ambicijama... Oni su također imali snove, Kristijan je bio najstariji, jedini muški među četvero djece i on je trebao nastaviti lozu... Trebao je biti kirurg, stomatolog ili bar profesor, da svojoj djeci može priuštiti ono što oni njemu nisu mogli. U školi mu je dobro išlo, same četvorke i petice, ali Božo i Tonka su ipak stalno brinuli i visili nad njim, nisu mu dali odmora jer kako kažu, nemaju novaca za njegovo školovanje, trebat će mu stipendija. Nisu bili svjesni kako je Kristijan iznutra i izvana propadao, čak ga ni društvo nije prihvaćalo... Jedino pas... Pas koji je, kao i on, volio vlakove...

Igrajući se oko vlaka, Kristijan je pomislio kako bi lijepo bilo sad odmah negdje otputovati... Pa zašto ne? Već je nedavno bio pobjegao u Solin djedu i baki, našli su ga u Gospiću... Sad bi mogao negdje sjevernije? U Rijeku? Pa brodom negdje daleko, u Ameriku, ili Kinu? Točno je znao gdje se u vagonu treba sakriti kako ga kondukter ne bi našao... Bacio je psu daščicu daleko i uskočio u vlak... Nije mogao njega voditi sa sobom, odao bi ga... Vlak je krenuo, a pas je trčao za Kristijanom koji mu je mahao kroz prozor... Bacio je daščicu iz usta, morao je stići Kristijana, pa kako je mogao krenuti negdje bez njega? Još malo pa će ga stići, ali nezgodno je trčati po tračnici ispod vlaka...
U trenutku mu je kotač zahvatio čupavi rep, a zatim i ostatak tijela... Kristijan je kriknuo i zatvorio se u wc gdje je plakao sve do Rijeke... Ondje su ga našli i vratili u Knin, ali tamo više nije bilo nikoga s kim bi podijelio snove...

- 23:06 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.