< siječanj, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga

Vrijeme Ezopa, braće Grimm, H.C. Andersona i ekipe je prošlo...
Živite u dobu imperijalističkog kapitalizma i novom robovlasničkom društvu, gdje je vlasnik vrijeme, a rob ste Vi, djeca se više ne smiju odgajati da se boje vuka, već da sama budu vuk...

Linkovi

Blog.hr

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

petak, 19.01.2007.

Kiwi



Ova me ptičica ful natjerala na razmišljanje, zanima me kakve bi vi pričice napisali o ovome, imate dole komentare pa navalite...


P.S. Inače, u svijetu postoje dvije vrste ljudi... Oni koji u cedevitu ne stavljaju šećer i oni koji ga stavljaju...
Ja sam recimo jedan od onih koji ga stavljaju...

- 13:51 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.01.2007.

ČESTITAMO!!!! OSVOJILI STE BUREK!!!

Vi ste tisućiti posjetitelj ovog bloga,
kako bi ste preuzeli svoju nagradu
kliknite ovdje www.dajmiburek.ba
Free Image Hosting a</p>
        <p class=- 18:43 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.01.2007.

Pas koji je volio vlakove

Napetost koju su u podrumu osjetili Božo i Tonka iščekujući prestanak opće opasnosti nije više bila ista... Već su se i navikli pomalo na bombe oko sebe, uplakana lica i koprcajuće batrljke po ulici... Ova napetost više je bila seksualna... Oboje su uvijek sanjali o prekrasnoj kućici u Kninu i dječici koja se igraju u dvorištu... Kuća je spaljena, djece nemaju... Svijeća se ugasila... No, misleći kako još uvijek nije kasno, Božo se primakne Tonki i nježno joj pruži utjehu...

14 godina kasnije mali Kristijan igrao se sa psom oko novog nagibnog vlaka HŽ-a. Uvijek je sanjao o tome da će jednog dana biti vlakovođa i voziti vlak preko hladnog Sibira, Divljeg Zapada ili prema surovom Carigradu. Naravno, kao svako dijete sa nerealnim ciljevima, imao je roditelje koji su ga umarali svojim ambicijama... Oni su također imali snove, Kristijan je bio najstariji, jedini muški među četvero djece i on je trebao nastaviti lozu... Trebao je biti kirurg, stomatolog ili bar profesor, da svojoj djeci može priuštiti ono što oni njemu nisu mogli. U školi mu je dobro išlo, same četvorke i petice, ali Božo i Tonka su ipak stalno brinuli i visili nad njim, nisu mu dali odmora jer kako kažu, nemaju novaca za njegovo školovanje, trebat će mu stipendija. Nisu bili svjesni kako je Kristijan iznutra i izvana propadao, čak ga ni društvo nije prihvaćalo... Jedino pas... Pas koji je, kao i on, volio vlakove...

Igrajući se oko vlaka, Kristijan je pomislio kako bi lijepo bilo sad odmah negdje otputovati... Pa zašto ne? Već je nedavno bio pobjegao u Solin djedu i baki, našli su ga u Gospiću... Sad bi mogao negdje sjevernije? U Rijeku? Pa brodom negdje daleko, u Ameriku, ili Kinu? Točno je znao gdje se u vagonu treba sakriti kako ga kondukter ne bi našao... Bacio je psu daščicu daleko i uskočio u vlak... Nije mogao njega voditi sa sobom, odao bi ga... Vlak je krenuo, a pas je trčao za Kristijanom koji mu je mahao kroz prozor... Bacio je daščicu iz usta, morao je stići Kristijana, pa kako je mogao krenuti negdje bez njega? Još malo pa će ga stići, ali nezgodno je trčati po tračnici ispod vlaka...
U trenutku mu je kotač zahvatio čupavi rep, a zatim i ostatak tijela... Kristijan je kriknuo i zatvorio se u wc gdje je plakao sve do Rijeke... Ondje su ga našli i vratili u Knin, ali tamo više nije bilo nikoga s kim bi podijelio snove...

- 23:06 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2007.

Tri bjegunca

Na današnji dan pred nešto više od par tisuća godina negdje južno odavdje gubila se po pustinji bliskog istoka neka tri lika... Zvali se Baltazar, Popaj i Merlin... Bili su već jako stari, 60 godina provedenih u kazneno popravnom domu "Beit Lahm" (arap., iliti na naški "Kuća Mesa") učinilo je svoje, tako da su izgledali kao tri mrtvaca, ali unatoč tome licem Popaja presijavalo se zadovoljstvo, ne zato što mu je Baltazar držao ruku u gaćama, već što je napokon osjetio miris slobode... Baltazaru i Merlinu je bilo svejedno, oni su bili predmet židovskih gerontofilskih istraživanja pa baš i nisu bili baš svoji...

Do tog trenutka je plan bijega tekao savršeno... U zatvoru se održavala kazališna predstava Sofoklovog Kralja Edipa, a njih trojica su bila Edip i njegovi eunusi... Kako su inače grčke tragedije u ono doba završavale orgijama, naša tri mudraca su uspjela neopaženo izaći na slobodu. Trčali su koliko su im to noge dopuštale i nakon 50 m popadali su od starosti. "Ovo nema smisla, osteoporoza me ubija..." reče Popaj... No, opet im se nasmiješila sreća, upravo tuda prolazila je trgovačka karavana za Betlehem. Pošto su već vodili nekog lika Josipa i njegovu trudnu ženu, prihvatili su i njih. Putem je trojka uspjela maznuti ovima tamjan, zlato i smirnu. Smirnu zato jer su smrdjeli ko mrtvaci pa su se mazali ispod pazuha i po jajima, tamjan da imaju što grickat putem i zlato iz obijesti... Kad su ovi to skužili, ostavili su ih na sred pustinje s ukradenim blagom... Dalje su morali pješke...

Nakon tri dana lutanja naišli su na nekog ludog pastira koji im je rekao da prate komet Halley pa će doći do Betlehema.
"A kud ti ideš?" upita Popaj pastira...
"Boli te rac..." otrese se pastir i nastavi svojim putem pjevušeći "Tri kralj jahahu"
Uskoro je trojka stigla do neke krčme... Nisu htjeli ulaziti unutra obučeni kao Edip i eunusi kako ne bi privlačili pažnju, pa su odlučili spavati u štali.
Zadnje što su očekivali je da će ih u štali dočekati društvo, a da nije životinjsko...
"Tko ste i što radite ovdje?" skoči neki lik pred njih i stisne Popaju mač uz grlo... Popaj skuži okićenu jelku i progrglja: "Mi smo tri... tri kralja... i došli smo... došli smo pokloniti se vašem sinu... gle... nosimo i darove za Božić!", na što lik ohladi pa spusti mač...
"Ja sam Gašpar i nosim vašem sinu zlato da se nađe..." nastavi Popaj skrivajući svoje pravo ime, Merlin skuži foru pa nastavi: "Ja sam Melkior i nosim smirnu da mu mažete guzu poslje sranja..."
"Ja sam Baltazar i nosim tamjan za blagoslivljat kuću...." Tada lik sa mačem skuži da su to opasni bjegunci koji su pokrali karavanu s kojom su i oni došli, te ih sasiječe i zakopa u okolici...




Zašto su Josip i obitelj slavili srpski Božić, kao i zašto sam izostavio Baltazarevo snubljenje magarca otkrit ću vam neki drugi put...

- 19:25 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.01.2007.

Nije priča pa nemoj čitat

Kako su mi čvarci spasili život...

Kao u nekom horor filmu, pojavljivali su se raniji znakovi... U utorak, odmah nakon povratka iz Bratislave, trebao sam krenuti doma, na još duži put... Sav sretan, pjevušio sam blagdanske pjesmice i zamolio tetu na blagajni da mi da povratnu kartu...
"Nema ti više popusta", veli ona "daj 800 kn!", ja izvadim ručnu bombu... Ali se predomislim i spremim je nazad u džep...
"A ovaj šibenski na večer?" nasmiješim se ja...
"Ne vozi do 6og!" zakrešti...
Opet se uhvatim za džep i izvadim... novce i kažem joj da mi onda da za sutra u jutro...
Trebao sam shvatiti tada... Sudbina je željela da ostanem u Rijeci, jer je znala šta mi se doma sprema... Ali ja sam ko inače bio glup i srljao smrti u naručje...

Sutradan sam sretno stigao na kolodvor u Dubrovnik i čekao prijevoz još pola sata... Po mene su došli otac i brat... I tu se Sudbina opet poigrala s nama:
"Oćemo stat viđet ima li čvaraka ođe?" upita otac, naravno ja sam već ulazio u Konzum... U Konzumu smo izgubili taman dovoljno vremena da izbjegnemo strašnu prometnu nesreću na vijaduktu Duboka Ljuta koja je završila tragično za par osoba... Došli smo malo iza nesreće, dovoljno da vidimo koliko dugo treba hitnoj i vatrogascima da dođu. Promet je bio zaustavljen tri sata, stvorile su se kilometarske kolone, a mi smo žalili tu nesretnu dvojicu i zahvaljivali Bogu i Čvarcima...

- 17:37 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.01.2007.

Vuk i tri debela praščića

Sad kad Vuka znate, vratimo se malo u vremena dok je još bio živ i koliko toliko normalan... Imao je 23 kad se vratio kući sa faksa i svi su ga radosno dočekali. U selu je bilo pjesme i veselja, napravili su party na gumnu, gdje je uočio neku ljepuškastu, onako fino razvijenu Kozu. Imala je vime kakvo nikad do sad nije vidio i odmah se u nju i zaljubio...
Naravno, Vuk je bio svjestan da nije jedini pijetao u selu, bio je još jedan Pijetao dvije ulice dalje. S tom misli krenuo je prema Kozi, ali baš u trenutku kad je kročio pred nju, odgurnuše ga tri debela praščića Hinko, Dinko i Vinko. Vuk je pao sa strane, a Koza se nasmijala: "Ha, u praćku, jesi smotan!", te se okrenula praščićima i počela se žvalit s njima. Svi su se počeli smijat Vuku pa je otišao kući. Tamo je zapalio šit kako bi smislio neku boleštinu za osvetit se praščićima. Ali kako je šit bio loš samo ga je hvatala paranoja da će mu netko upast u kuću i naguzit ga.

Na drugoj strani sela već se lagano približavao kraj fešti pa je praščić Hinko odlučio otići doma nakon što se provaljao s Kozom u sijenu. Putem je pjevušio neki narodnjak kad je pred njega iskočilo nešto gologuzo i počelo trčati za njim. Hinko su usrao od straha i tako usran nije mogao brzo trčati, ali više ni gologuzom biću nije bio interesantan pa je odustalo od lova. Hinko je htjeo oprat dupe ali se sjetio da nije uključio bojler, pa je na putu do doma svratio do jarana Dinka... Kad mu je upao u kuću nemilo se iznenadi... U kuhinji je Dinko navlačio Kozu za sisu i štrcao se njenim mlijekom!
"E nećeš svinjo!" vikne Hinko, dograbi puškomitraljez i počne rešetati Dinka. U tom trenutku je u kuću uletio Vinko i sjekirom zamlatio Hinka. Kad je skužio što se dogodilo srce ga je strefilo od tuge.

Kad je Vuk sutradan saznao da su praščići pobijeni, poludio je i pobjegao živjeti u šumu. A Koza?... Koza je jako voljela praščiće pa je napravila od njih čvarke i kobase...


Evo još jedna interesantna priča o praščićima:


- 21:02 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.12.2006.

Vuk Pedofilčina i 17 kozlića

Na kraju sela, blizu šumice, bila jedna kućica. U njoj živjelo 17 kozlića i Mama koza. Nije to bila obična koza, znalo je to dobro cijelo selo... Pogotovo muški... Redali se na njoj svakodnevno u obližnjoj šumici jarci, bikovi, čobani, pa čak i stari Vuk... Mamu je najviše bilo strah Vuka... Imao je čudne sklonosti, volio je sado-mazo, volio je u guzu, i davat i primat... A to je loše jer boli... Bilo ju je strah i za kozliće jer je stari Vuk bio pedofilčina. Živio je u šumi, a ona kraj šume pa je to bilo kao kad se gol naguziš Nevenu Ciganoviću. Stalno je vrebao (Vuk, ne Ciganović) da Mama napusti kuću, a onda bi ju zaskočio i čuda joj činio.
Ali, jednoga dana, Mama je izašla iz kuće i prošla lišo... Bilo joj je sumnjivo, ali žurila se na posao pa nije puno razmišljala o tome... No Vuk je tog dana odlučio probati nešto novo... Pričekao je da Mama ode i onda se prišuljao kućici i lagano zaurlao: "Otvarajte gamadi smrdljiva majku vam vašu!"
Kozlići provire kroz špijunku i skuže Vuka: "Šta oćeš šupčino?"
"Guuuuuuuze!", reče on.
"Nema, sad je mama otišla"
I vidi Vuk da klinci ne popuštaju pa proba na galamu: "Ja sam strašni Vuk i pojest ću vas ako mi ne otvorite!"
"A kako ćeš nas pojest glupane jedan kad ti nećemo otvorit!?"
Vuk se povuče i razmisli malo... Nekad davno mu je mama Vuk pričala neku priču gdje se vuk maskirao u kredu, najeo brašna i umočio ruku u kozu i pojeo pun k* kozlića... Mogao bi i on nešto slično... Posavjetovao se sa mudrom Lijom, kurvom teškom, i ona mu reče da se maskira u teletabisa jer njima djeca vjeruju... I on učini tako i opet dođe na vrata: "Otvorite kozlići, ja sam vaš teletabis Lala, i došao sam očitati struju!"
Kozlići nasjedoše i otvoriše vrata, a na njih redom naskoči strašni Vuk i poslje ih pojede sve, osim jednog koji se sakrio u frižider... Uglavnom, Vuk sit ode i napije se ko guzica u krčmi, pa zaspe na ulici.
Kad se Mama vratila kući, preživjeli kozlić joj ispriča sve, te oni odu tražit Vuka. I našli ga tamo gdje je zaspao... Mama koza izvadi berettu 950 i zašije vučini par komada među oči... Kako je već bio probavio kozliće džabe su ga pažljivo rasparali sjekirom. Možda je jedan kozlić još bio živ prije onog dijela sa sjekirom. Ali poslije nije. Uglavnom, Mamu je odmah uhitio šupčina Medo policajac i sud ju je optužio da je kriva za smrt Vuka i 16 kozlića.
Onaj 17. kozlić je završio u domu, tamo je završio na igli, a nedavno su ga našli u šumi mrtvog s pištoljem u ruci. Kasnije se otkrilo da mu je Vuk bio otac...

Koja je pouka ove priče???

- 18:16 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se